Od 5. do 8. maja u bioskopu EuroCinema posetioci će imati priliku da pogledaju filmove beogradskog festivala "Slobodna zona". Na repertoaru će biti pet dokumentarnih filmova koje je beogradska publika izglasala za najbolje. Ulaz na sve projekcije je besplatan.
05. maj / 18h
SVET PO IONU B.
Aleksander Nanau (dokumentarni, Rumunija, 2010, 60’)
Jezik: rumunski, titlovi: srpski, engleski
Nagrade i festivali
Najbolji dokumentarni film sa prostora Balkana na Filmskom festivalu
Dokufest 2010. u Prizrenu
Filmski festival Visions du Reel u Nionu, 2010. godine
Festival HotDocs u Torontu, 2010. godine
Ion B. je šezdesetdvogodišnji beskućnik u Bukureštu. Tokom
sedamdesetih je počeo da pravi kolaže koje naziva “moji filmovi”.
Mladi vlasnik galerije 2008. godine slučajno čuje za Iona i
njegova dela. Beskućnik mu pokazuje nekoliko starih kofera u kojima
je gotovo hiljadu kolaža koje je napravio od sedamdesetih do devedesetih
godina prošlog veka. Samo godinu dana kasnije, Ion živi u pristojnom domu,
priznat kao jedan od najvažnijih savremenih rumunskih umetnika. Ovo je
istinita priča o pravom umetniku koji je živeo na margini društva
stvarajući umetnost u pravom smislu te reči – umetnost za sebe.
Iako ga danas smatraju jednim od najznačajnijih predstavnika Pop
arta, on, najiskrenije, ne zna ko je Endi Vorhol.
05. maj / 19h
NEVIDLJIVE
Nikola Polić (dokumentarni, Srbija, 2010, 44’)
Jezik: srpski
Film sedamnaestogodišnjeg Nikole Polića, nastao kao rezultat projekta SLOBODNA ZONA JUNIOR, u fokus stavlja žene na koje smo svi zaboravili. Posle višemesečnog istraživanja i upoznavanja sa svetom seksualnih radnica, Nikola je snimio svoj prvi dokumentarni film.
06. maj / 18h
I JA SAM TU
Antonio Naharo, Alvaro Pastor (igrani, Španija, 2009, 103')
Jezik: španski, titlovi: srpski
NAGRADE I FESTIVALI
Nagrada publike na Filmskom festivalu u Roterdamu, 2010.
Filmski festival u Sandensu, 2010.
Nagrada Zlatni iris na Filmskom festivalu u Briselu, 2010.
Nagrade Srebrna školjka za najbolju mušku i za najbolju žensku ulogu na Filmskom festivalu u San Sebastijanu, 2009.
Tridesetčetvorogodišnji Daniel je prvi Evropljanin sa Daunovim sindromom koji je diplomirao na univerzitetu. Zapošljava se u Centru za socijalni rad u Sevilji gde sreće slobodoumnu saradnicu Lauru. Brzo sklapaju prijateljstvo koje privlači pažnju njihovih porodica i kolega u Centru. Ovaj odnos postaje problematičan za okolinu kada se Daniel zaljubi u Lauru. Ove buntovničke duše odbijaju da se povinuju pravilima i nalaze prijateljstvo i ljubav za kakvu do tada nisu znali.
07. maj / 18h
SIMFONIJA KINŠASE
Martin Baer, Klaus Višman (dokumentarni, Nemačka/Kongo, 2010, 95')
Jezik: nemački, engleski, titlovi: srpski, engleski
NAGRADE I FESTIVALI
Glavna nagrada na Festivalu filma i muzike u Jeheonu 2010.
Nagrada publike na Festivalu nemačkog filma 2010.
Dve stotine orkestarskih muzičara sviraju Betovenovu Devetu simfoniju. Struja nestaje nekoliko taktova pre poslednjeg stava. Problemi kao što je ovaj najmanja su briga ovog jedinog simfonijskog orkestra u Kongu. Tokom 15 godina postojanja, ovi muzičari su preživeli dva puča, razne krize i jedan rat. Održavaju ih samo njihova usmerenost na muziku i nade u bolju budućnost. Film «Simfonija Kinšase» je studija ljudi u jednom od najhaotičnijih gradova na svetu koji daju sve od sebe da održe jedan od najkompleksnijih sistema zajedničkih ljudskih napora: simfonijskih orkestar.
08. maj / 18h
ODAVDE DO VEČNOSTI
Mihael Madsen (dokumentarni, Danska/Finska/Švedska/Italija, 2010, 75')
Jezik: engleski, titlovi: srpski
NAGRADE I FESTIVALI
Gran Pri Festival Visions du Reel, Nion, Švajcarska, 2010.
Nagrada publike na CPH:DOX, Festival dokumentarnog filma u Kopenhagenu, 2009.
U Finskoj je isklesano prvo trajno skladište za otpad u stenama, veliki sistem podzemnih tunela koji mora da traje 100 hiljada godina, jer je otpad koji se u njega odlaže upravo toliko dugo opasan po čovekovu okolinu. Kada se otpad tu odloži i kada se skladište napuni, ovaj objekat će biti zapečaćen i više ga nikada niko neće otvoriti. Ili se mi bar tako nadamo... ali možemo li da izdržimo toliko dugo? I, kako ćemo upozoriti generacije koje dolaze posle nas o smrtonosnom otpadu koga smo im ostavili? Kako ćemo ih sprečiti da misle da su pronašli piramide našeg vremena, mistična groblja ili zakopano blago? Koje će jezike i znakove razumeti? I, ako ih i budu razumeli, da li će poštovati uputstva koja smo im ostavili?