2015 Jun. 19
> KULTURA

U galeriji Otvorenog univerziteta Subotica u sredu, 24. juna sa početkom u 19.00 časova biće svečano otvorena izložba karikatura „Trajno prošlo vreme“ Predraga Koraksića Coraxa. U okviru otvaranja izložbe biće održana i promocija njegove knjige „Trajno prošlo vreme: hronologija 1990-2001“, a o knjizi će pored autora, govoriti i Dušan Veličković pisac i publicista.

Svi zainteresovani posetioci izložbu će moći posetiti do 08. jula, a primerak potpisane knjige moći će kupiti po promotivnoj ceni u sredu nakon događaja.


U NEDOSTATKU DOKAZA


Neke stvari idu loše i naopako, a da ne znamo zašto. Ponekad nam se učini da nešto nije u redu s nama, češće da je tu prste umešao neko drugi. Nekad pomislimo da nemamo sreće , ali da obično verujemo da za to postoje neki skriveni razlozi. Ko ne zna ništa, sve mu je sumnjivo. Kad bismo znali sve što bismo mogli i trebalo da znamo, gledali bismo jedni na druge s nešto više poverenja. Ali, neke važne i zanimljive stvari o nama nisu za naše uši, jer zadiru u privatnost odnosa u Familiji.


Unutrašnji život Familije je, verovatno, bogat, raznovrsan, napet, možda i opasan, pun nepisanih pravila i dvosmislenih poruka, hijerarhijski nejasan i tajanstven i za mnogo članove Familije. Spolja vidimo samo posledice te unutrašnje dinamike. Neko napreduje, neko se povlači, nekoga sahranjuju, ali niko ne govori ništa. Možemo samo da nagađamo, pretpostavljamo, tumačimo bitne, nepouzdane i protivrečne signale, prepričavamo intrige koje Familija i sama o sebi rado izmišlja i širi. Kroz te zavese od lažnih vesti, krivih tragova, izbrisanih dokaza, naduvanih beznačajnosti i skrivenih slučajnosti, ipak je moguće prodreti i baciti pogled, kao što pokazuje knjiga. Neke stvari se mogu ispričati, neke se moraju videti, a ima i onih koje postaju očigledne tek kad ih nacrta Predrag Koraksić.


U ovom slučaju odjednom otkrivamo da o Familiji niko ne mora znati ništa da bi sve razumeo. Nisu, dakle, uspeli da se sakriju. Negde postoji neka rupica, neka ključaonica, kroz koju Koraksić viri, smeje se i prenosi nam šta je video. Usput malo kiti i dodaje, od čega sve postaje još verodostojnije.


U osnovi, možda su sve familije slične, ali nama ova naša izgleda kao nijedna druga, nigde i nikad. Ova bi poricala da uopšte postoji; pa bi zahtevala da navedemo tačno članstvo; pa da dokažemo da su uradili bilo šta rđavo; pa ako i jesu, imali su najbolje namere; pa ako i to lažu, barem su ljupki, šarmantni i vole se međusobno.


S ovakvom Familijom svaki valjan sud imao bi grdne muke da utvrdi ono što inače svako zna. A oni i onako ne bi ni priznali nikakav drugi osim suda Familije. Zato ja za sve nas tako važno to što postoji neko kao Koraksić koji ume da skrati proceduru i odmah izriče presude.


Ako ne u ime naroda, bar u ime ljudskog duha.


Stojan Cerović