2017 Nov. 09
> OBRAZOVANJE

Do kraja godine svakog četvrtka ćemo kroz rubriku ZAVIRIMO U ŠKOLSKE KLUPE objavljivati radove polaznika NOVINARSKE RADIONICE koja se realizuje u okviru projekta “Družionica”.



ZAVIRIMO U ŠKOLSKE KLUPE! kroz pero Ane Mišić

Razgovor sa nastavnicom nemačkog jezika
JEZICI SU BITNI!


Nastavnica nemačkog jezika u OŠ ,,Ivan Goran Kovačić“ Aniko Halgato Šomođi odgovorila nam je na nekoliko pitanja. Na pitanje zašto je odabrala baš nemački jezik, sagovornica odgovara da je tome doprinela dobra nastavnica nemačkog jezika koju je imala u osnovnoj školi. Zanimljivo je das u tada učenici imali samo jedan strani jezik i to je bio nemački. Engleski je tek počela učiti u gimnaziji i imala je strogu nastavnicu…
Kada ste počeli raditi u OŠ ,,Ivan Goran Kovačić“?
- Počela sam raditi 1999. godine. Prvo sam radila u Pačiru, pa prešla u Bačku Topolu i od 2009. radim i predajem u ovoj školi.
U koju srednju školu ste išli i na koji fakultet?
- Išla sam u Gimnaziju ,,Svetozar Marković“ u Subotici. Bila sam druga generacija i završila sam društveno-jezički smer. Pisala sam maturski rad na nemačkom jeziku o Lajpcigu i posle sam studirala germanistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Zašto ste odabrali da predajete baš nemački jezik?
- Volim i dan danas jezike, maternji mi je mađarski, pričam na srpskom jeziku, predajem nemački i dosta dobro znam i engleski. Važni su mi jezici!
Da li vam je teško da predajete nemački jezik srpskim odeljenjima s obzirom na to da je vaš maternji jezik mađarski?
- Više mi uopšte nije problem da predajem srpskim odeljenjima, navikla sam se, pogotovo zbog činjenice das am bila odeljenjski starešina srpskom odeljenju. Ponekad i sama sebe pitam: ,,Na kom jeziku ti razmišljaš?“.
Da li su se deca (puno) promenila otkad ste počeli da predajete i sada?
- Interesantno pitanje, mislim da jesu, mada to zavisi samo od osobe do osobe, od učenika do učenika. Ne mogu globalno reći. Po mom mišljenju, roditelji imaju prevelike zahteve i od dece, možda ponekad i od nas nastavnika. Meni se ponekad čini da nas samo “napadaju” i ono što meni lično nedostaje je poneka pohvala, to je retko. Mada sam imala već priliku da su me roditelji nazvali na kraju osmog razreda i zahvalili mi se, pohvalili me da sam dobro radila i to mi je jako drago. Čovek pamti te trenutke…
Za kraj, naša sagovornica poručuje da svako uči jezike da su jako važni! Posebno sada u 21. veku, znati jezike i informatiku jako je važno kod traženja bilo kod posla. “Neko, ko završi fakultet, sigurno će naći bolji posao ako zna engleski, nemački, španski…” – tvrdi naša sagovornica i dodaje:
- Ja i svojoj ćerki to pričam, i znam da će kasnije shvatiti o čemu smo pričale…

 

Ana Mišić 6/1 , OŠ ,,Ivan Goran Kovačić“